Danas želim da sjedneš sa sobom. Ili odvojiš dan, vrijeme u ovom tjednu kada ćeš sjesti sa sobom.
Uzet ćeš list papira i napisati: ‘’Da znam da me sutra više nema, za čime bih žalio/la?’’
Napisat ćeš. Napisat ćeš ono što ti padne na pamet, ono za čime bi žalio/la.
Onda pogledaj u tu listu.
Je li poprilična? Ima li na njoj nekih stvari koje su se davno mogle obaviti, ali si ih preskočio/la jer ‘’nije bilo vrijeme’’, ‘’jer nisi znao/la kako’’...?
Nakon ove liste, napiši i drugu.
‘’Da je ovo posljednji tjedan koji imam, što bih sve napravio/la? Što bih pustio/la? Što bi se odvažio/la? Što bi bilo bitno, a što ne bi? Kako bih zapravo provodio/la ovo ograničeno vrijeme koje mi je dostupno?’’
Raspiši se. Utoni u ove odgovore. Promisli o njima.
Nekad nam ovakve spoznaje mogu biti poprilično teške.
Kada sam ja prvi puta radila ovu vježbu, dobila sam jednu pljusku u lice.
Shvatila sam da se ja uopće ne ponašam, ne živim ono kako bih htjela.
Da se krećem kao da je sve drugo bitno osim mene same. Da su svi drugi bitni osim mene same. Da je bitnije zadovoljiti mi društvene norme, nego li svoje vlastite.
I odlučila sam podvući crtu.
Jer nisam željela žaliti.
Nisam i ne bih se htjela na kraju ili trenutku kraja prisjetiti života koji sam živjela po svim drugim pravila osim svojih vlastitih.
Ovakve spoznaje mogu biti teške, ali vrijedne i olakšavajuće.
One nam postaju putokazi. One nam mijenjanju kretanje danas, sutra, sve dok imamo ovog života.
Jer naše vrijeme jest ograničeno.
Naše posljednje može i ne mora biti danas.
Ne možemo se praviti da znamo koliko će nas još ovdje biti.
Ne znamo.
Ali to nije izgovor da ne živimo, radimo i djelujemo.
To nije izgovor da dopuštamo našim strahovima da nas koče.
To nije izgovor da ostajemo u odnosima, situacijama koji već dugo nemaju smisla.
Gledaj, ja znam da tebi nije u interesu preživjeti ovaj život.
Ja znam da ga želiš živjeti u punini i ideš ka tome.
Znam da se trudiš. Znam da pokušavaš. I zato ti želim poručiti da nastavi. Nastavi jer vrijedi. I jer će vrijediti.
Stavi taj strah od žaljenja kao svoj najveći pokretač.
Neka on bude podsjetnik zašto nešto radiš i zašto nećeš odustati od toga.
I ne odustaj. Kreći se. Živi.
Add comment
Comments