Tebi je jasno da imaš sve potrebno za svoj sljedeći korak, svoju sljedeću stepenicu.
Ali nešto ne da.
Nešto ne da da i na nju uistinu zakoračimo.
Baza je dobra, tehniku imaš i potreban ti je samo taj korak.
Ali te strah poduzeti.
Jer počneš razmišljati o ''što ako''.
Počinješ preispitivati: ‘’Je li sigurno?’’
I čim duže odugovlačiš, to postaje teže poduzeti baš tu akciju.
Postaješ umoran/umorna od preispitivanja i odustaješ.
A sigurno si mogao/la. Samo da si jednostavno zakoračio/la.
I otkrio/la da se može.
Često nam ‘’taj’’ korak bude nešto jednostavno i logično za poduzeti, no zbog naših prijašnjih uvjerenja i iskustva baš na njemu se zakočimo.
Ne poduzmemo ga.
Jer se pitamo ''Što ako? - Što ako ne uspijem? Što ako ja to ipak ne mogu? Što ako shvatim da mi je previše neugodno kada zakoračim?
Ispod svega toga je pitanje: ‘’Mogu li ja samog/samu sebe voditi kroz ovu situaciju? Vjerujem li ja sebi dovoljno i polažem nadu u sebe da ću naći način?’’
I najčešće ono što je potrebno graditi za naš sljedeći potez, akciju jest sigurnost u sebe i kad nemamo pojma što nas čeka nakon tog pokreta, vjera u sebe, hrabrost i poniznost.
Naš sljedeći potez nije ništa drugo nego li mentalna igra i priča koju pričamo samima sebi - o samome sebi.
Kakvu priču ti od danas odlučuješ pričati? Kako danas odlučuješ graditi sigurnost i povjerenje u sebe?
Add comment
Comments