I meni je ponekad u isto vjerovati.
Kako može biti tako? Zašto baš ja?
Ali se sjetim sličnih situacija, da sam ih preživjela i proživjela i da sam sada ovdje.
Neka nova verzija mene.
Iz one koja se isto pitala "Zar stvarno tako treba biti?".
Onako je kako treba. A čim želimo i odlučimo da idemo prema onome za čime nam srce čezne, onda nam nema kraja.
Izazova i prepreka na putu - to da, uvijek.
A zato smo tu - da naučimo svaku prepreku svaki sljedeći put čim lakše savladati.
I kao što za neku vještinu treba neko vrijeme da se nauči, tako i za vjeru u život, sebe - trenira se.
I garantiram da je to najbolji uloženi trening ikada.🤍
I zato - sve je onako kako treba. Pomalo. Idemo. Bit će.
Add comment
Comments