Cijelo nas djetinjstvo uče krivo.
Uče nas uspoređivanju s drugima.
Uče nas da postoji netko bolji od nas i da bismo mi trebali težiti tome da dostignemo tog nekog.
A sve je to toliko krivo.
Uvijek će biti boljih od nas. To je apsolutna istina. Uvijek će biti netko jači, veći, uspješniji.
I zapravo ukoliko pokušavamo dokazati se nekome ili dostići da budemo i mi bolji od nekog - gubimo i trošimo svoje vrijeme na stvari koje u konačnici neće biti bitne.
Mi već jesmo bolji od nekog.
No nije stvar u tome.
Stvar je da bismo trebali težiti da budemo bolji od jučerašnje verzije sebe.
Da se uspoređujemo sa sobom prije i sada.
Da budemo bolji od onog sebe prije godinu dana, prije mjesec ili dva dana.
Umjesto da u (ne)jednakost stavljamo neku drugu osobu, stavimo sebe.
Usporedimo se samim sobom. I
tu ulažimo svoje vrijeme i energiju.
U konstantno unapređivanje sebe i postojanje boljim od jučerašnje verzije.
Uvijek će biti boljih od nas. Nastojmo mi biti bolji od svake verzije samog sebe.
Add comment
Comments