Danas ujutro popila sam jednu malo dužu kavu sa samom sobom.
Kava s refleksijom.
S pitanjima koje si izbjegavam postaviti i, još bolje, odgovorima koje se bojim napisati, ispisati.
No, trebao mi je taj razgovor sa samom sobom.
Svakome, tko još to ne radi, preporučam pisanje dnevnika.
Oslobađajuće je i jednostavno.
Da se vratimo na moju jutarnju kavu…
Imala sam sadržajan vikend, ali onaj po mom - penjanje, planinarenje, druženje, sunce, zima.
Vikend bez društvenih mreža.
Vikend u kojem sam si obećala prepustiti se.
Shvatila sam da sam zgrčena i čvrsto držim neke stvari kojima treba otpuštanja.
I učim otpuštati. Držati otvorenu šaku umjesto da je čvrsto stišćem.
I nakon svakog takvog dana, vikenda, javi se onaj unutarnji osjećaj za refleksijom, za malo razgovora sa sobom.
I dosad sam često to radila na brzinu, pogotovo kako je počeo semestar na fakultetu, sve mi je nekako ubrzano.
A sada, nakon završenih ispitnih rokova, imam malo više vremena za stvarno iskoristiti vrijeme na način koji želim.
Koja privilegija, niti ne shvatimo takve trenutke i momente. :)
Pitanja koja sam si postavila danas ujutro u dnevnik i raspisala:
Što u ovom trenutku života znam, a pretvaram se da ne znam u bilo kojoj sferi života?
Što u ovom trenutku svog života osjećam, a pretvaram se da ne osjećam u bilo kojoj sferi života?
Gdje u ovom trenutku svog života ne govorim, a trebalo bi da progovorim?
Što kad bi danas, sada stavila ___________ (nešto što trenutno radiš, zauzima ti i oduzima puno vremena i energije i polako gubiš vidjeti smisao u istome) i učinila/odvažila se na ______(akcija X, stavi ono o čemu toliko razmišljaš, bilo to osnivanje biznisa, ulazak u vezu, odlazak na putovanje svijetom…)? Što bi sebi obećala, što bi si rekla?
Što te sprječava da to učiniš DANAS?
Svakako ti preporučam da za ove odgovore odvojiš minimalno 30 minuta vremena.
A na posljednja dva pitanja - stvarno odgovori iskreno.
Nitko neće niti ne čita tvoj dnevnik osim tebe.
I bilo bi super kada bi taj papir sačuvala. Kao jedan podsjetnik.
Odgovori na zadnje pitanje sugeriraju ti na što bi bilo dobro da se fokusiraš u svome osobnom radu i razvoju.
To su teme i ključne točke tebe koje trenutno vrijede tvoju pažnju i vrijeme. Iskoristi te odgovore kao svoj putokaz.
Podijelit ću s tobom svoje odgovore na posljednje pitanje…
Ono što me sprječava da učinim tu akciju danas: tuđa očekivanja - osjećam se kao da izdajem svoje roditelje koji su mi na neki način omogućili i fakultet i samostalan život (dakle ovo očekivanje nema uopće adekvatnu bazu jer sam sve ovo zapravo ja sama napravila, svojim, akcijama i potencijalima, a ne jer mi je sve bilo servirano…dobila sam poticaj, da, ali nije ovaj život i ono što imam sada nitko napravio umjesto mene)
strah - jer trenutno ne vidim načine niti smatram da imam dovoljno resursa za odvažiti se na isto (to što ne vidim načine, ne znači da ih nema)
nepovjerenje u sebe - ovo odlučujem promijeniti, bitno mi je da vjerujem sebi i u sebe i znam da ja to mogu. I za ovo sam si danas postavila pitanje i hype: Ajmo vjerovati sebi. Koju akciju poduzimam danas?
Zašto dijelim s tobom ove osobne odgovore?
Da vidiš kako su bazični, možda i jednostavni, ali (meni) toliko bitni.
Jer svatko od nas ima slabe točke i baš na njima vrijedi raditi.
A sad te potičem da i ti skuhaš jednu kavu, odvoji vrijeme u danu za sebe.
Rezerviraj ga samo za sebe, obavijesti sve druge da si nedostupna tad.
I prepusti se. Odgovori na pitanja, razmišljaj nad odgovorima i kreni u akciju.
Ja vjerujem u tebe jer si za let stvorena. 🙂
*pisano je u ženskome rodu radi jednostavnosti, no univerzalno je za sve rodove i spolove :)
Add comment
Comments