Da bi krenuo/la trčati potrebne su ti patike, no jesu li doista?
Malo kad razmišljam o svojim poduzetim akcijama sve do sada i onome što sam zacrtala da ću ostvariti, dogurati do kraja te sam u konačnici i to uspjela, shvatila sam da nije bila stvar u pripremljenosti, opremi, materijalnim resursima.
Ono što me navelo da se pokrenem jest bila moja odluka. Moja odluka da ja to želim. Do te odluke došla sam upoznavanjem sebe kroz psihoterapiju i konstantno preispitivanje ''Što je to što ja želim?''.
Nakon odluke, slijedile su moje akcije.
Ne jedna, cijeli spektar njih.
I svaka od tih akcija zahtijevala je jedan dio mene.
Nekad je to bio dio s kojim sam bila u potpunosti komforna, bilo mi je lagano.
Ponekad su to bili oni nepoznati dijelovi mene, koje sam potiskivala sve do trenutka kada situacije nisu iziskivale i da njih obratim pažnju i počnem ih brusiti.
Nijedan rezultat nije mi došao kao naručeno, zbog sreće ili povoljnih okolnosti.
Gledajući iz one tada pozicije, uopće ne bih rekla da sam imala povoljne okolnosti.
Napravila sam ih.
Napravila sam mjesta u rasporedu za ono što želim i na što mislim ulagati svoje vrijeme.
I ponekad je značilo odricanja, ostajanje malo duže budnom ili trčanje i onda kada glava viče ''dosta''.
Sve je to bilo neugodno.
I nije mi se svaki put dalo.
Ali svaki put kada sam ustala, pojavila se, pokazala sam si da je važno.
I ''oprema'' koju sam dobila nakon toga, bila je baš to - rezultat, posljedica moje odluke o kretanju i ustrajanje.
Pravljenje povoljnih okolnosti u nepovoljnim.
Padanje i ustajanje.
Ali konstantno pojavljivanje i guranje. I onda kad je teško, neugodno, nepoznato.
Sjećaš se patika s početka?
Da, za trčanje ti trebaju patike.
Ali one ne trče umjesto tebe.
Ti si ta. Ti si taj koji odlučuje i počinje se kretati.
Tvoja najvažnija oprema je tvoja glava. Počni je i tako tretirati - kao najdragocjeniju i najvažniju opremu potrebnu za sve tvoje pohode. 😊
Posvećuješ li se dovoljno svojoj najvažnijoj ''opremi''? :)
Add comment
Comments