
U sportu je poznato kako je fizička sprema, priprema i kondicija jedan važan dio svakog uspjeha ili pokušaja dolaska do cilja.
Fizičke pripreme variraju od toga jesmo li profesionalac ili rekreativac koji nastoji postići svoje osobne fizičke i zdravstvene ciljeve.
No, ono što i jednog i drugog dovodi do uspjeha ili neuspjeha nije količina pripreme koju svaki od njih ulaže (iako čini veći dio).
Ono što uistinu napravi razliku u postizanju ciljeva jest naša mentalna snaga da smo SPREMNI učiniti SVE da bismo došli i ostvarili taj cilj.
Važnost mentalnog sklopa
U planinarenju i penjanju, na primjer, velika važnost se daje fizičkim pripremama, visinskim pripremama, tehnici, savladavanju vještina za sigurno i uspješno kretanje prema vrhu.
No ono što zaista razlikuje jednako dobro pripremljene planinare i penjače jest mentalni sklop i psihičko stanje u kojem se nalaze.
Ekstremni fizički uvjeti dovode do toga da smo razdražljivi, smrzavamo se, okolnosti su sve samo ne povoljne što bitno utječe na mentalno stanje. Razdražljivost, smanjena sposobnost rasuđivanja, visinska bolest koja prva pogađa kompleksne tehničke vještine, sve to iziskuje od nas da ipak ostanemo pribrani i otporni na iste.
Ono što mnoga istraživanja pokazuju, a i osobno smatram prediktorima uspjeha, odnosno neuspjeha, su sljedeći aspekti mentalne nepopustljivosti...
Otpornost
Suočavali se s uvjetima od -30 ili teškom obiteljskom situacijom, oba od nas zahtijevaju otpornost.
Što uopće znači biti mentalno otporan?
Mentalna otpornost podrazumijeva kapacitet nošenja s pozitivnim ili negativnim situacijama i sposobnost ‘’oporaviti se’’ od neuspjeha, teškoće koja nam se našla na putu, a da pritom ne ''padamo'' već se okrećemo ka načinima kako se izvući iz istoga.
Trenuci kad poželimo odustati, ali nastavljamo dalje #nomatterwhat, ukazuje na našu otpornost i toleranciju na poteškoće i izazove koji su nam se našle na putu.
Rad na mentalnoj snazi i jačanju otpornosti dovodi nas do toga da s kojom god preprekom, izazovom, stresnom situacijom se našli na putu, mi znamo da ćemo se iz iste uspjeti izvući.
Fokus
U planinarenju ili penjanju, pogotovo u ekstremnim slučajevima, vrlo rijetko si možeš dopustiti da tijekom ture, ekspedicije, misli slobodno lete. Sjeti se samo ako hodaš po nekom nezgrapnom terene i na minutu skreneš pogled ili počneš maštati ili gledati okolo. :D
Ponekad te jedan krivi korak može dijeliti od nesretnog slučaja.
I tu nam u igru dolazi fokus.
Fokus nam omogućava da smo svjesni svoje okoline, ovog trenutka, a onda i svakog koraka koji poduzimamo.
U planini, ostanak u trenutku i prisutnosti jedan je od najučinkovitijih načina rješavanja teških situacija te isto vrijedi i u svakodnevnom životu.
Moć fokusiranja u današnjem svijetu možemo smatrati i ‘’nadljudskom’’ vještinom s obzirom na (za)okupiranost sa svih strana.
Kada nam je fokus na tisuću i jednu stranu, ne vidimo ono očito pred nama i propuštamo moguće rješenje, ‘’spas’’ ili novi način.
Biti osoba koja je fokusirana i bavi se jednom po jednom stvari, u sadašnjem je trenutku, vještina je koja iziskuje napor i trud, ali nas čini snažnima i spremnima za izazove koji su pred nama.
Strpljenje
Uspon na velike visine, ukoliko ste i pročitali nekoliko putopisa o velikim (svjetskim) ekspedicijama, traje danima, tjednima i mjesecima.
Usponi na velike vrhovi su spori proces koji od svakog pojedinca zatijevaju strpljenje.
Strpljenje ne podrazumijeva samo biti strpljiv sa samim sobom već i s okolinom u kojoj se nalazimo.
Prisjeti se situacija u jednom svojem danu kada si izgubio/la strpljenje nad nekom osobom ili situacijom.
Biti strpljiv podrazumijeva da imamo kapacitet prepoznati kada se javlja naše nestrpljenje, procijeniti zašto je tome tako i naučiti biti u istome, odnosno graditi toleranciju na strpljenje.
Success comes only when you understand that the journey to the top is as important as the summit.
- Jason Black
Često možemo čuti, što neki podrazumijevaju i kao dio svoje pozitivne karakteristike, da ‘’strpljenje mi nije jača strana’’.
Evaluiramo nestrpljenje kao želju da mi hoćemo i želimo više. Pripisujemo to ambicioznosti.
No, u nekim slučajevima, ono nas može dovesti da brzamo, te možda donosimo odluke i korake koji nisu u skladu s nama, ne dajemo si prostora za vidjeti širu sliku i možda propuštamo neke mogućnosti koje bi nam se otvorile putem da smo se odlučili na malo više (s)trpljenja i tolerancije neizvjesnosti.
Vjera u sebe (i svoje sposobnosti)
Vjera u sebe nam može biti ''prirodna'' u određenim količinama, no ja smatram da se ona konstantno gradi.
Svaka situacija gradi moju vjeru u mene samu.
Vjera u sebe je ono kada se nađemo u nepredviđenoj situaciji no samome sebi kažemo da ćemo se izvući, da ćemo naći način i da smo sposobni riješiti prepreku pred nama.
Izgradnja vjere u sebe naporan je proces no smatram da je neizostavan i krucijalan te da presuđuje u najizazovnijim situacijama.
Doći do vrha hipotetski mogu svi, no oni koji dolaze do vrha jesu oni koji su vjerovali putu, ali i sebi.
Oni koji su vjerovali u svoje sposobnosti i ono tko oni jesu.
Prisjetili su se svega što su uspjeli i znaju da je ovo samo još jedna situacija u kojoj moraju ponoviti gradivo ‘’Kako vjerovati sebi?’’.
Ovdje dolazimo i do one lude vjere u sebe da je moguće postići i nešto što možda nitko u našoj okolini nije postigao.
Takve osobe, s takvim mentalnim sklopom, probijaju granice.
I nije da su to sebične i narcisioidne osobe već osobe s jasnim ciljem i naumom.
Bez obzira na sve, oni vjeruju u svoje sposobnosti i, literarno, sposobnost pisanja drugačijih ''stranica'' nego li što su do sada bile napisana.
Hrabrost i tolerancija na rizik
Ono što se proteže kroz cijeli put, dolazak do cilja jest hrabrost uopće izabrati krenuti nekim putem koji nam se čini strašnim, u nekom trenutku nedostižnim, no mi ipak krećemo.
Hrabrost se ne očituje u odsustvu straha već u savladavanju istog.
Zlatko Smerke, Planinarstvo i alpinizam
Biti spreman biti u kratkotrajnoj neugodi, preuzeti rizik koji sa sobom nosi neizvjesnost samog procesa, pripisuje se hrabrosti, ali tu se i opet vraćamo na ludu vjeru u sebe i svoje sposobnosti.
Nijedan od ovih aspekata nije sigurno nešto novo što si čuo/la.
Sve to posjeduješ i ti.
Razvijanje ovih vještina učiš, ni više ni manje, u (novim) situacijama kojima se odlučiš izložiti.
Nećemo se lagati, nijedan od ovih procesa u početku nije ugodan, no pojavljivanjem, isprobavanjem, postaje sve lakše.
I vrijeme i trud uloženo u razvijanje ovih vještina nam se udeseterostručuje u situacijama kada sve te vještine presuđuju o konačnom ishodu.
Add comment
Comments