#69: O pojavljivanju za svoje ciljeve i sebe

Danas je bilo 6. trčanje od početka godine kada sam odlučila da ako želim ostvariti svoj cilj (istrčati polumaraton), potrebno je da se istome i posvetim.

I ovaj cilj za mene nije samo neka dodatna stavka na kojoj želim kvačicu. Odlučila sam ga iskoristiti kao dokaz za ono što mogu. Kao dokaz da kad se nečemu posvetim i kad mi je konačni cilj na umu, prepreke na putu ću uspjeti riješiti.

Da bih svaki tjedan otišla trčati 2-3 puta od mene zahtjeva pripremu. Pripremu da pogledam prognozu, svoj raspored. I zabilježim one dane kada mi je u planu trčanje. 

Ono što je ''kvaka'' jest da ja ne moram otići na to trčanje. Mogu si reći da ima još do polumaratona (prvi koji trčim je krajem 3. mjeseca), može mi se ne dati, vidjeti na prognozi da će biti oblačno, promjenjivo i slično.

Sve to mogu biti moji razlozi zašto da ne izađem van i otrčim i odradim zadatak. 

Ali svaki put kada se meni ne bi dalo ujutro ustati ili bih se probudila s mišlju ‘’Ma mogu malo kasnije’’, sjetila sam se 1) osjećaja nakon što  istrčim zadanu dionicu (uzbuđenje, ponos, sreća), 2) cilja koji želim postići i da ukoliko ga želim ostvariti potrebno je da mu budem i posvećena, 3) da sam ja osoba koja ide prema svome cilju, ukoliko je to uistinu što moje biće želi, bez obzira na svoje izgovore i okolnosti (osim kad nisu životno ugrožavajući). 

I odem. Istrčim.

Budem vraški ponosna na sebe.

Jer sam se pojavila za sebe i svoje ciljeve.

Nisam posustala pred malom preprekom.

I takvo ne-posustajanje me uči i ne-odustajanju kada će možda i postati teže.

Možda će do samog polumaratona teći sve glatko, ali svjesna sam da u trenutku trčanja polumaratona mogu doživjeti krizu.

Ali ja ću na nju biti spremna. Jer sam taj mentalni sklop gradila sa svakim odlaskom na trčanje kad nije bio dan, vrijeme, osjećaj, kondicija. 

Pojavila sam se, odradila, čestitala samoj sebi i nastavila se kretati. 

I netko može reći da sam prirodno sportski tip ili posvećena, disciplinirana, no istina je da u raznim drugim segmentima jako znam iskočiti iz rutine.

I da se u istu znam vratiti jer sam razvila mišić pojavljivanja za svoje ciljeve, zadatke.

A nema većeg gušta kada se pojavljuješ baš za one ciljeve koje osjećaš u cijelom tijelu.

Vrijedi se pojaviti za sebe.

Svako pojavljivanje je zapravo neizmjerno puno ulaganja u sebe i pokazivanje sebi da si samoj sebi vrijedan/vrijedna.