Sigurna sam da znaš onaj osjećaj kada imaš ideju što ti je činiti, ali ne znaš kojim putem.
Kao kad se nađeš na raskrižju u šumi, na karti su ucrtana oba puta, oba vode do tvojeg cilja, jedan je nešto strmiji, ali kraći, a drugi duži, ali lakšeg terena. I koji put tada izabrati? Kako da se uopće odlučiš i koji će biti onaj ‘’pravi’’?
I zapravo se tu zapletemo. Pomišljamo o pravome, ispravnome putu umjesto da se stavimo u poziciju ‘’koji god put izabrao/la, spreman sam uzeti ono što mi taj put donese. Spreman/na sam uzeti sve lekcije, uspjehe, neuspjehe.’’
Svaki put može biti ispravan i pravi. Svaki može biti dragocjen ukoliko se naučimo tako gledati na svaki put.
Samo se sjeti situacija u životu kada ti je bilo teško. Stavi ih u kontekst da je to dio tvojeg puta. Te situacije ne izgledaju i ne čini se tako strašno kada znaš da si ti našao/la načina da ih prebrodiš i sada si tu baš zbog tih situacija i lekcija koje si odlučio/la uzeti iz istih.
To je dio tvojeg puta koji je za tebe tada bio ispravan put.
Može nam biti vrlo jednostavno ukoliko na svaki put, lakši ili teži, duži ili kraći odlučimo percipirati kao put koji u svakom slučaju donosi lekcije.
Spremni smo uzeti što god na taj put dao. Spremni smo sami sebe voditi na tome putu i pomisliti na onu verziju sebe koja će baš zbog toga puta, tih lekcija biti osoba koja može sve. Koja ima tu sposobnost da pronađe svoje snage i u najgorem putu, da pronađe lekcije i iskoristi ih za sebe.
Ne postoji krivi ili pravi put. Put je tu, postoji, a mi smo oni koji kreiramo iskustvo istog.
Add comment
Comments