#47: Kako stići sve?

''Kako sve stići?'' Pitanje za čiji odgovor bi neki platili velike pare...

Danas je pitanje ‘’Kako stići sve?’’ kao što je i pitanje ‘’Postoji li čarobni napitak za živjeti vječno?’’.

Misteriozno, pomalo neshvatljivo. Jer kako da stignem sve? Sad imam ovo, sad imam ono. Jednog se oslobodim, drugo mi dođe. 

Sve ovo sam si ja postavljala i postavim si dan danas. No, ipak, danas ‘’stižem’’ malo više nego li sve godine prije. Što je drugačije?

Kako sam sve više počela upoznavati sebe iznutra, počele su se javljati neke moje vlastite želje. Ideje kako bi možda mogao izgledati moj život. I shvatila sam da većina onih aktivnosti, akcija koje provodim u danu nemaju nikakve veze s životom kakav ja želim za sebe. 

Stoga sam odlučila mijenjati. Raditi one aktivnosti koje imaju smisla za mene i život kakav želim. 

Jedan dio mog života čini i fakultet koji pohađam i u jednom trenutku sam pomislila da je i on ‘’višak’’.

Konzumira većinu mojeg vremena kojeg provodim sjedeći i slušajući predavanja.

Iako to jest tako, odlučila sam se za malo drugačiju percepciju istog.

Odlučila sam to shvatiti kao moju ‘’žrtvu’’ da bih mogla postati stručnjakom i imati adekvatna znanja za svoj budući rad.

Odlučila sam fakultet tretirati kao dodatak besplatnog izvora znanja, a ne kao nešto što treba biti apsolutni prioritet.

Nisam planirala ostale aktivnosti uz fakultet nego fakultet uz ostale aktivnosti.

Iako mi je raspored na fakultetu često fiksan, to mi daje još više slobode da uvrstim sve one aktivnosti kojima se želim baviti u svoj dan, a da pritom imam na umu i onaj dio vremena koji ‘’moram’’ posvetiti fakultetu.

Dakle, nije da ja stižem sve. Ne stižem. Stižem ono što mi je važno. Ono što mi ima i daje vrijednost. Ono što apsolutno želim stići i za što ću naći način.

Stižem ono što puni mene kao osobu, daje mi energije ili zadovoljava neki dio mene i sukladno tome odvajam i vrijeme za isto.

Nekad to izgleda tako da je dan krcat i imam aktivnost za aktivnost. I ponekad to zna umoriti i tu si ja zabilježim da ovo nije funkcionalno za mene. Onda tražim sljedeće dane, vremenske periode kada ću moći više uživati u aktivnosti i posvetiti joj se. 

Planiranje je zapravo stvar fleksibilnosti i kreativnosti. 

I ja sam nekad imala Google kalendar full ispunjen da bi se na kraju dana osjećala full prazno.

Ispunjen kalendar ≠ ispunjena ti

Ispunjen kalendar nije garancija da ćeš se i ti osjećati ispunjeno ukoliko to nisu aktivnosti, stvari u kojima ti uistinu uživaš i koje za tebe nemaju svrhu, smisla.

Na kraju, u svojem planiranju i organiziranju vremena vodim se osjećajem. Kako se ja želim osjećati na kraju dana? Što će mi pomoći da se osjećam tako? Što je potrebno da učinim da bih se osjećala tako?

Postavljanjem ovih pitanja možemo svjesnije planirati svoje dane te ih zapravo i živjeti - po svom.