Tražiti pomoć može biti teško. Pomalo frustrirajuće. Jer zašto mogu za druge učiniti toliko toga plemenitog, a ne mogu pomoći sebi? Ili ne mogu i prema sebi biti suosjećajan?
Čini se kao da je svaka informacija dostupna, ali ja ipak idem u detalje. Za moje probleme mi treba baš ‘’ta osoba’’. Pa često skrenemo u detaljiziranje i proučavanje pravaca kojima se osoba bavi sve dok ne saznamo i njezin akademski uspjeh, ne dođemo do njezinih nagrada iz osnovnoškolskih dana i ne dođemo do podataka o njezinom rodoslovnom stablu gdje joj je pradjed bio psihijatar psihodinamske orijentacije (a ona je sada nešto potpuno suprotno). Bude teško samome sebi potražiti ili zatražiti pomoć.
Bude teško reći ‘’Prihvaćam pomoć.’’ ili samo otići na taj prvi susret, kod bilo koga.
Ja sam imala jednu zanimljivu priču iz svojeg avanturističkog planinarskog života.
Bila sam u situaciji gdje sam s nepoznatom ženom kročila kroz šumski put na kojem smo se i ja i ona nalazile prvi puta. Ni ja ni ona se od prije poznavale nego smo se upoznale baš taj dan - spletom sudbine i okolnosti, u to uopće ne sumnjam.
Došle smo do jednog dijela gdje sam se ja uporno trudila i trudila proći no jednostavno nije išlo. Tada je pokušala ona i uspjela. Dalo mi je motivaciju da uspijem i ja. Pokušala sam istim načinom no ja sam bila prekratka (ah, mi ljudi savršene visine, a opet nekada preniski).
Nakon još par mojih upornih pokušavanja, ona mi je ponudila da će mi pružiti ruku i povući me. Ja sam sebe zatekla u situaciji gdje sam si rekla: ‘’Ma još malo ću sama probati.’’ I isprobavala sam ja još par puta, no jednostavno nije išlo. I tada sam rekla: ‘’Trebam pomoć.’’ I osjetila sam se nikad ranjivije. I uz njezinu pomoć ja sam uspjela.
Možda zvuči kao pomalo banalan primjer, ali pogledajmo malo dublje.
Ja sam nakon nekoliko pokušaja uvidjela da očito ne mogu sama, ne znam strategiju, nemam još dovoljno kapaciteta. I tu sam morala ‘’pregaziti ponos’’ i onu svoju definiciju ‘’idem do kraja sve dok ne uspijem’’.
Jer je bilo okej da potražim pomoć.
Nisam ispala slabija, nesposobna ili nešto slično, već hrabra i ranjiva.
Povezala sam se s osobom koju nikad prije nisam upoznala. Povezale smo se na način da je ona meni odlučila pružiti ruku, a ja sam je odlučila prihvatiti, gdje se naš odnos i oslonac jedne na drugu produbio.
Osjećaj da nisi sam i da postoji ta ruka koju ti netko može pružiti kada ti ne vidiš sljedeći način.
Kada potražimo pomoć, mi nismo slabi, nekompetentni, nesposobni. Naprotiv, izrazito smo hrabri, odvažni i ranjivi. Autentični. Stalo nam je do nas i da spoznamo nove načine i vidike kako se kretati svojim putem.
Ta ‘’ruka’’, ta osoba služi nam kao signal, smjerokaz kojim putem bismo mogli probati ići ukoliko nas, do sad korišteni, utabani put ne vodi nikamo već dugo.
Kad prihvatimo tu ruku, upoznajemo neke drugačije horizonte i načine koje do sad nismo imali prilike isprobati. I, ne znajući gdje će nas odvesti, mi se opet počinjemo kretati i otkrivati sve ono što je pred nama i namijenjeno nama. Prihvatiti ruku dokaz je koji, nekolicini onih koji je odluče potražiti, svjedoči svojem junaštvu i vjeri u sebe.
Add comment
Comments