Možda nekome delikatna tema. Možda i nepotrebna. Možda previše napuhana ili premalo.
Za svakog od nas će termin seksualno zlostavljanje imati drugačiju konotaciju.
Kod nekog će izazvati otpor, kod nekog suosjećanje.
Kod nekog osjećaj borbe, a kod nekog osjećaj sažaljenja.
I sasvim je okej osjećati.
Cilj ovog teksta nije nametati, već potaknuti na razmišljanje i informirati o problemima koji su, nažalost, prisutni svugdje oko nas.
Cilj je imati informaciju da se seksualno nasilje događa i da je puno češće nego li što mi to mislimo ili potiskujemo si priznati.
Većina bi pomislila da se seksualno nasilje ne događa toliko često. Možda zbog toga što u medijima nalazimo primjere onih najtežih oblika zlostavljanja koji su i (jedino) medijski popraćeni. No, jeste li znali da nešto poput neželjenog dodirivanja, izgovaranje pogrdnih imena, uznemiravanje slanjem ‘’nudes’’ preko društvenih mreža (dada :)), prosljeđivanje ‘’nudes’’ i slično također spada u domenu seksualnog nasilja i zlostavljanja?
Jedna od pet žena tijekom života će preživjeti pokušaj silovanja ili silovanje, a jedna od tri žena će tijekom života pretrpjeti fizičko ili seksualno nasilje od strane svoga partnera ili neke druge osobe.
Možemo li zamisliti koliko je slučajeva neprijavljeno i nikad evidentirano?
Zbog toga tvrdnja da seksualnog nasilja je malo, nije postojana i nema adekvatnu bazu.
Seksualno nasilje se događa, ako ne i svakodnevno.
Žrtva nikad nije kriva
U našem, balkanskom društvu često možemo čuti ‘’sama si je kriva’’, ‘’pa što mu je vjerovala’’ i slično.
Zar vjerovati nekome je poziv i dopuštenje da se dijeli odgovornost koju je počinila samo jedna osoba - počinitelj?
ŽRTVA NIKAD NIJE KRIVA.
Sva odgovornost pripada počinitelju. Nitko od nas ne bira biti žrtva seksualnog nasilja.
Da, neke žrtve se prepuštaju počinitelju samo kako bi smanjile rizik od smrti ili veće povrede no to ne znači da je žrtva i dala pristanak da joj se napravi isto.
‘’Ali ako nasilje želimo smanjiti, a ne samo kazniti, moramo ozbiljno shvatiti sveobuhvatne dokaze u prilog tome da će oni čije se umove i samopoštovanje nadzire, te čija su tijela u djetinjstvu napadnuta nasiljem, najvjerojatnije nastaviti ranjavati druge, sebe ili i druge i sebe.’’ (Revolucija iznutra, Gloria Steinem)
Elektroničko seksualno nasilje nad i među mladima
Svako drugo dijete izloženo je Internetu bez nadzora, a skoro svako treće dijete bilo je izloženo seksualnom sadržaju na internetu pri čemu gotovo trećina njih nikada nikom nije rekla i povjerila svoje iskustvo (Ženska soba - Centar za seksualna prava).
Kao čest razlog zašto djeca se ne povjeravaju drugim osoba jest da će osobe misliti da lažu, da ih neće shvatiti ozbiljno ili shvatiti težinu toga što su djeca proživjela.
Tu se postavlja pitanje - kako se djeca i mladi onda nose s tom težinom?
I kakav smo mi sistem napravili da djeca i mladi imaju strah i nepovjerenje povjeriti se nekoj odrasloj osobi? Kakav smo sustav kad oni koji bi od nas trebali učiti i one koje mi poučavamo, nemaju povjerenja u nas?
Statistika nadalje pokazuje da su djevojčice pet puta češće žrtve seksualnog elektroničkog nasilja nego li dječaci, a nasilnici su većinom muškarci i to najčešće potpuno nepoznate osobe žrtvama nasilja.
Kao što smo i sami svjedoci, a polazim i od sebe, u školama nemamo ni bazičnu edukaciju o tome koje su sve vrste seksualnog nasilja niti primjerenu seksualnu edukaciju. Kako bismo onda mogli uopće i znati da se i nad nama vrši nasilje i pravovremeno reagirati?
Ono što je bitno za izvući i za zaključiti iz svih ovih podataka jest da nam kronično nedostaje kontinuirane edukacije u školama i obrazovnim sustavima kako bismo na vrijeme mogli prepoznavati ovakve oblike nasilje koji mogu imati dugoročno štetne posljedice po pojedince, a posebno za mlade osobe.
Želim, ne želim…
Seksualno nasilje važan je društveni problem, a posebice kada pričamo o istome koje se događa nad mladim osobama koje se razvijaju, grade sliku o sebi i svoj identitet te su izuzetno ranjivije zbog same posebnosti razdoblja u kojem se nalaze.
U kategoriju seksualnog zlostavljanja djece i mladih spadaju i ponašanja koja često nisu prepoznata kao seksualno nasilje.
Takva ponašanja su: odbijanje korištenja kondoma i kontracepcijskih sredstava, zahtijevanje seksualnog odnosa nakon fizičkog zlostavljanja, korištenje seksualno uvredljivih riječi i izraza, prijetnje prekidom veze ako se ne ispune seksualni zahtjevi te pritisak na neželjene seksualne aktivnosti (Ženska soba - Centar za seksualna prava).
Kada pričamo o seksualnom nasilju tada pričamo i o pristanku.
I dok se pristanak nekako podrazumijeva jer kao jedna strana je pitala, druga je pristala i to je to.
Not today. 🙂
Pristanak je ključni element svake (seksualne) aktivnosti. On predstavlja način komunikacije i za svaku aktivnost bi trebao svaki put biti dan. Da, svaki put. :)
I nema tu veze sada sa narušavanjem romantike i slično. Ukoliko je osoba pristala jučer, ne znači da će pristati i danas stoga je UVIJEK bitno provjeriti sa samom osobom. Isto tako, što se često zna ''podrazumijevati'', pristankom na jednu seksualnu aktivnost, osoba ne daje i pristanak na druge seksualne aktivnosti.
I nakon što osoba i da pristanak, ima potpuno pravo isti i povući. I nije ni neodlučna niti ''što sada glumi'' već je to njezin odabir koji je druga strana nužna poštovati.
Jasna i otvorena komunikacija temelj je svakog odnosa kao i poštovanje odluke druge strane.
Možemo govoriti i uvjetima koji su bitni da bismo mogli reći da je pristanak ‘’valjan’’.
A to su: osoba mora biti prije svega dovoljno kognitivno i emocionalno zrela*, pristanak treba biti voljan, osoba treba biti svjesna. Kada su nam ovi uvjeti zadovoljeni, onda možemo govoriti o pravom pristanku.
Isto tako, kao što sam spomenula prethodno, osoba ima pravo i taj pristanak, koliko god on valjan bio u tome trenutku, povući.
Važno za napomenuti jest da ne trebamo PRETPOSTAVLJATI je li osoba dala pristanak ili ne. Uvijek to trebamo provjeriti s osobom (sjeti se: otvorena i jasna komunikacija).
Koristan video na ovu temu nalazi se i na sljedećem linku: https://youtu.be/pZwvrxVavnQ
*prema zakonu RH osoba mlađa od 15 godina NE MOŽE dati pristanak na seksualne aktivnosti
Iz ovih informacija možemo zaključiti koliko nam je još žganaca potrebno da bismo kao društvo shvatili značaj teme seksualnog nasilja i seksualne edukacije od školske dobi.
Ponekad, i kao odrasli, neke stvari podrazumijevamo, a da nismo uopće informirani niti se zapitujemo je li to stvarno tako.
Učenjem i educiranje dolazimo do vidika i (ne)znanja te samo tako možemo nastaviti rasti i stvarati sigurnije temelje za naredne generacije.
**objava je napravljena u edukativne svrhe. Za svaku sumnju u nasilje ili javljanje određenih osjećaja, javite se stručnoj osobi! Ukoliko vam je potreban kontakt stručne osobe, budite slobodni mi se javiti. :)
Korisni i korišteni izvori:
https://zenskasoba.hr/seksualno-nasilje/oblici-seksualnog-nasilja/
https://zenskasoba.hr/seksualno-nasilje/mitovi-i-predrasude-o-seksualnom-nasilju/
https://www.unicef.org/croatia/media/6436/file
Izvor: Pinterest
Add comment
Comments