#57: Hoću li uspjeti?

Hoću li uspjeti?

Pitanje koje si je svatko od nas postavio minimalno jednom. 

Pitanje kojem ne znamo odgovor unaprijed i teško nam je nagađati.

Ono kako ja vidim ovo pitanje jest da ga ‘’ne vidim’’ već ga osjećam.

Kad si ga postavim, ja poslušam sebe. Što moje tijelo kaže? Koliko jako ja to želim da tim pitanjem samo se budi onaj unutarnji osjećaj koji kaže: ‘’naći ćemo način’’. 

Vježba koju sam ja isprobala ovo jutro išla je na sljedeći način:

Postavila sam si pitanje ‘’Hoću li uspjeti _______ (što? tvoj cilj/namjera).?’’

Zatim sam odgovorila na njega negativno, da neću uspjeti. Pogledala sam se u ogledalo i rekla si: ____ nije za tebe. Odustani. Nije sada vrijeme.

I kad sam to izgovarala počela sam se smijati. I onoj osobi u ogledalu (sebi) rekla sam: ‘’Koga lažem? Itekako ću probati, što god zahtjevalo od mene.’’ Kod mene je taj samogovor probudio otpor prema rečenici da neću uspjeti jer sam svjesna da ne odustajem dok sve ne isprobam. 

Iako ova vježba nekome može poslužiti kao opravdanje, potvrda da neće uspjeti, učini suprotno. Zainati se. Ili još bolje - poslušaj što ti kaže onaj osjećaj iznutra. 

Da bi ga čuo/la, potrebno je malo vježbe, ali on postoji. 

Pa, hoćeš li uspjeti? 

Naravno da hoćeš. Ne onako kako očekuješ, već baš onako kako treba biti. I ja vjerujem da će to biti puno bolje od očekivanog. ;)