Prije par dana odlučila sam solo otići u Veneciju. Odluku, kupljene karte za bus - sve se to odvijalo 2 dana prije samog putovanja. Odlučila sam se za jednodnevno putovanje s obzirom da je u Hrvatskoj bio praznik i ja sam imala slobodno vrijeme za iskoristiti. :) A odlučila sam ga iskoristiti da izađemo opet iz zone komfora. 

Izgovori i razlozi zašto ne mogu ići

Sam proces planiranja putovanja mi je bio genijalan i baš sam naučila puno o sebi hahaha. Smijala sam se samoj sebi u tome trenutku. Već sam imala karte koje su stajale u košarici. S obzirom da sam odabrala Flixbus (nije nikakva reklama, al’ ono ako se zalomi, nije na odmet! :D), lijepo ti piše ukoliko je ostalo još samo jedno sjedalo, imaš nekih 10-ak minuta da se odlučiš za kupiti karte. Ja sam pola dana provela u dvojbi kupiti ili ne. Pa sad je bilo ipak preveliki trošak, pa koje vrijeme, pa kako, pa jesam li sigurna da praznik želim provesti putujući, a ne izležavajući se na plaži.

Fast forward - rekla sam si: ‘’ajde otpusti malo kontrolu i kupi’’. Sljedeća je poruka bila: ‘’transakcija je uspješno provedena’’. Okej, prvi korak - checked. 

Lekcija iz ovog: otpusti malo kontrolu i samo učini. Kako god. 

Sljedeće - što ću raditi?

Prokrastinacija, filozofiranje i detaljiziranje

Nisam sigurna je li detaljiziranje uopće riječ, ali pokušat ću. :D Dakle, u google sam ukucala ‘’what to visit in Venice’’ i opet provela par sati listajući po nekoliko blogova.

Zatim sam otvorila google karte i počela si planirati rute. Napravim jednu pa mi ovaj javi da sam iskoristila maksimalan broj stanica. Okej, radim sljedeću. I tako sam ja napravila 3 rute i shvatila - okej iz ovog dijela imam 3 sata do stanice gdje me kupi bus za natrag. Dvije opcije - pješice ili vlak. 

Pješice mi je uvijek draga opcija za odabrati, no, vrijeme je ograničeno i bit će malo teško stići na vrijeme. Dakle - vlak. Bože sveti - javni prijevoz u drugom gradu, državi koju ne poznajem. 

Pa proučavam ovu rutu, onu rutu, pa kombiniram je li to-to, je li to dobar pravac, dobar vlak. Da bi na kraju osjetila umor i frustriranost za nešto što ionako ne znam kako će se odviti i da ću saznati na licu mjesta neke stvari. I kupih ja kartu koja je ‘’valjda dobra’’, napravim self check-in i kažem si: za neke stvari treba ostaviti i malo prostora. 

Da se nisam zaustavila u tome razmišljanju što i kako bi trebalo biti, nositi sumnju u to jesu li dobre karte, je li dobra ruta, vjerojatno bih bila uopće frustrirana što idem i tražila povrat karata.

Ali uz moje, sada već vješto nadziranje vlastitih misli, shvatila sam da me ovo ne vodi nikamo jer 1. ja još uvijek nisam tamo, 2. uopće ne znam kako će se to odviti i to je okej!

Lekcija? Daj prostora životu da se dogodi. Bit će kako treba biti.

Venecija - totalna revolucija

I eto mene u Veneciji. Solo, u drugoj državi, gradu koji tone. Čim sam izašla van iz busa - počela sam se smijati i samo rekla: ovo će biti jedan dobar dan.

Venecija me oborila. Prekrasna. Ti mostići, gondole, prekrasno. 

Svoje rute sam slijedila no par puta sam se ‘’izgubila’’. Ali nije me bilo frka jer sam dala prostora da se iznenadim i jer sam znala da ću naći način i da i u ovom dijelu, u ovoj ulici mogu pronaći nešto zanimljivo i nešto što će me oboriti. 

Od nekih ruta sam odustala, neke sam dodala. I to je bila ta moć dati sebi prostora za fleksibilnost i da malo život odigra svoju ulogu. I bilo je genijalno. Zaboravila sam na glad koliko sam bila oduševljena samim gradom. 

Lekcija iz ovoga - samo kreni. Put će se već sam stvoriti. 

Ovo je moj dokaz da najviše učimo tek kad poduzimamo akciju. Sve je dobro kad smo negdje u udobnosti svog doma. Ta udobnost nas može lišiti nekih divnih, osobnih iskustva i možemo biti svjedoci svojeg osobnog rasta.

Hrabrost je odvažiti se na nešto, otići nekamo - jer je neizvjesno. 

Ali najviše vrijedno iz svega toga je osoba koja postajemo iz tih iskustva ukoliko se stvarno na njih odlučujemo. 

Ja imam neke nove ciljeve koji su veliki, za mene strašni, ali sam odlučila da možda ne bih trebala imati plan B već dati sve od sebe za taj jedan, plan A. 

Venecija je samo početak. Ovakva iskustva su zagrijavanje za nešto veće, bar ja tako vjerujem. :) 

Koje je tvoje značajno iskustvo koje ti je promijenilo pogled na svijet ili tebe kao osobu?