U zadnje vrijeme, često kada dođem u kontakt s ljudima i počnem pričati, slušati priče i diviti se što sve čovjek može, proživljava, što ga je izgradilo i slično, na kraju dobivam komentare poput: ''jako je lijepo razgovarati s tobom'' (iako najmanje pričam), da se osoba osjećala kao da je razumijem, da sam veoma blaga, mila ili da joj je baš drago da ju je netko nakon dugo vremena saslušao.
I sad bi nekome ovo izgledao kao da se moj ego puni i da sam s nekom skrivenom namjerom možda takva ili slično, ali meni se to sve nekako podrazumijeva.
Kada idem dalje s ljudima u razgovoru, dođemo do dijela kako danas nemaš više ni sa kime onako, stvarno popričati ili da osoba samo sasluša. Da osoba pozornost ne skreće na sebe već na osobu koja je pred njome. Da se osjeti ta neka podrška, bez osude i ukoliko se zatraži savjet da se isti da.
Ljudi često tada vole spomenuti da je prije društvenih mreža i mobitela bilo sve bolje, lakše. Da su se ljudi više družili. Više smijali. Više bili prisutni.
Iako sam ja ‘’tada’’ odrastala i bila još mala, nekako razumijem o čemu pričaju. Jer i ja osjećam posljedice konzumacije društvenih mreža i osjećam kako takva vrsta komunikacije nije to-to u odnosu na interakciju uživo.
Nekako kao da nam je mala stvarčica, koja nam je nekako postala neophodna u danu, progutala ono osnovno što imamo kao ljudi. Pomalo nam je i oduzela čar interakcije uživo pa se zavaravamo da možemo funkcionirati na daljinu ili da ‘’smo u kontaktu’’.
Nemam ništa protiv toga i sama sam prisiljena komunicirati s meni dragim ljudima preko telefona, poruka jer nismo u istom mjestu, području, ali kada sam s njima - tada je interakcija ovdje i sada.
Isto tako, kad već imamo te društvene mreže, zašto ih ne bismo konzumirali svjesno, a ne da one konzumiraju nas?
Otiđi na tu kavu s prijateljem koji ti je dovoljno blizu da imate privilegiju biti zajedno. Netko to nema.
Ostavi mobitel kod kuće ili stavi na airplane mode i doslovno slušaj, gledaj i budi s osobom ispred sebe.
Taj posao nije lak. Navika je i osobina koju, iz razgovora s drugima, moramo opet naučiti jer smo je putom negdje izgubili.
I zašto baš ti ne bi bio ta ‘’drugačija’’ osoba koja sluša, čuje i jest s osobom ispred sebe? Budi promjena koju želiš vidjeti u društvu. Ja bih rekla i budi čovjek koji se smatrao ‘’izumrlim’’ i ugodno iznenadi one s kojima si u interakciji.
Prisutnost - za početak je dovoljno. :)
Radujem ti se dobri čovječe u tvojoj misiji da vratimo zajedno kvalitete koje smo kao društvo izgubili! 🥰
Add comment
Comments