Prije otprilike 4 godine zadesila nas je pojava koja nam je pokazala koliko smo društvena bića i koliko je važno da imamo jedni druge i da budemo s ljudima koje volimo, koji nas pune i inspiriraju. 

Pojava zvana COVID-19 potaknula je niz događaja koji danas rezultiraju povećanjem usamljenosti kod mladih, starijih te izbjegavanjem socijalne interakcije. 

Izdvojeni ili usamljeni?

Socijalna izdvojenost je kada osoba ima samo nekoliko kontakata, bliskih osoba te su susreti između pojedinca i bliskih osoba rijetki. S druge strane imamo usamljenost koja je više unutarnje stanje samog pojedinca. Osoba se može osjećati izolirano i u društvu i među ljudima s kojima ne dijeli iste vrijednosti, načine razmišljanja, osjećaje. Možemo biti okruženi i sa 10 ljudi, a istovremeno se osjećati prilično usamljeno. 

Istraživanja pokazuju kako nedostatak socijalne povezanosti predstavlja rizik za razvoj bolesti, narušenog zdravlja (mentalnog i fizičkog) te isto tako može utjecati na dugovječnost. 

Biti s nekime, imati osobu za razgovor na koju se možemo osloniti važno nam je i esencijalno kao i hrana, krov nad glavom, higijena ili novac. Društvena povezanost izuzetno je bitna u ljudskom životu.

Epidemija usamljenosti

Početkom prvog lockdowna, 35% mladih ljudi izjavilo je da se osjeća usamljeno iako su provodili i do 3 sata na društvenim mrežama, a prema anketi krajem 2020. u UK, gotovo polovica mladih između 18-24 godine izjavljuje da se osjećalo usamljeno tijekom lockdowna. 

Prijateljstva u ranijoj dobi, adolescenciji su veoma bitna za zdravlje samih mladih, tinejdžera i pomažu im da razvijaju vještine za prelazak u svijet odraslih. Iako je pandemija pojačala usamljenost, ne može se u potpunosti okriviti istu za pojavu epidemije usamljenost jer se i prije pandemije mladi izjašnjavaju da se osjećaju usamljenije nego li starije generacije.

Povezanost kao struktura

Povezanost s drugima možemo zamisliti kao jednu strukturu.  Struktura se sastoji od nas, kao individualca, naših veza s drugima, povezanost s zajednicom i na kraju društvom. Sve te strukture međusobno utječu jedna na drugu što se onda odražava na samo zdravlje pojedinca.

Biti s drugima i biti povezan s drugima je puno više nego samo naš osoban doprinos - to je mreža utjecaja i načina kojima smo izloženi i koji nas okružuju. 

Offline vs online povezanost

Povezanost na društvenim mrežama nije isto što i socijalna povezanost koju ostvarujemo direktnim, fizičkim, in real life kontaktom s ljudima. Ovo potvrđuju brojna istraživanja, a tome i svjedoče brojke koje pokazuju da je sve više mladih, ali i odraslih osoba prisutno na društvenim mrežama, a stope depresivnosti, (socijalne) anksioznosti i nemogućnost ostvarivanja kvalitetnih veza i kontakata među ljudima se povećavaju. 

Svjedočimo tome da ljudi sve više vremena provode na ekranima i smatraju da je to dovoljno. Osobno sam sam osjetila kako nije dovoljno biti samo prisutan online. Bitna je fizička povezanost i to je u potpunosti neki drugi doživljaj nego li kada se online dopisujemo.

Poruka je - izađimo van i družimo se. To je najbolje što možemo učiniti za sebe. Družiti se offline s nekime uvelike doprinosi našem mentalnom zdravlju i ono je glavni lijek i korak protiv usamljenosti (naravno, i uz stručnu pomoć i podršku). Cilj nam je opet povezati se fizički, ''offline'' jer smo to nekako izgubili, možda i zaboravili.