U prethodnom blogu pisala sam o lekcijama koje je za mene dovelo samo putovanje u Veneciju, planiranje istog i bivanje u Veneciji. 

Ono što je meni nekako logično, a drugima možda nepojmljivo (tata koji je postavio pitanje: ‘’Kaj nitko nije htio ići s tobom ili nisi ni pitala?’’) je da uživam i sama i s nekim na putovanju i da su mi obje opcije genijalne. 😁

Da se razumijemo - mislila sam da ne mogu nigdje otići sama i dugo sam se ograničavala i oslanjala na druge i planiranje s drugima kako bih mogla otići negdje. 

Trenutak kada sam shvatila da više ne mogu čekati druge te odlučiti se otići sama, nije mi baš jasan kad se dogodio, ali znam da sam prelomila svojim prvim solo planinarenjima po lokalnom kraju, a onda i u veljači 2023. kada sam solo otišla na jedan dan u Trst.

Sama, ali ne i usamljena

Netko tko možda ne može razumjeti zašto bi netko sam odlazio negdje i kako mu sigurno nije tako dobro kako bi bilo da ima neko društvo - u potpunosti razumijem. I ja sam mislila da se osjećaš jako usamljeno ukoliko si solo negdje. Mislim, vidiš druge ljude kako se druže, kako ti onda ne bi bilo krivo, žao, teško?

Pa i ne bi - ukoliko odabereš da je ovo tvoj novi izazov - upoznati sebe kroz situacije u kojima si sam/sama i odlučiti sebi biti odlično društvo.

Što ja volim i želim?

Danas kad slušamo i okruženi smo željama i uvjerenjima drugih, ne znamo čuti sebe i što mi zaista volimo i želimo. Izazovi poput solo putovanja ili bilo kakvog solo odlaska negdje - kava, planinarenje, šetnja - dovodi nas u situaciju gdje se zapitamo: ‘’Što ja želim raditi? Kako ja želim provesti ovo vrijeme koje imam sama sa sobom?’’

Mislim da sam najbolje lekcije, najviše saznanja, najviše frustracije, ali i otkrivanja vlastitih snaga dobila u trenucima i dobivam u trenucima koje provodim sama. Sama na način da nije da se izoliram od svijeta već sam okružena svijetom, ali sa svojim vlastitim mislima, vrijednostima, uvjerenjima i željama. 

Često se bojimo ostati sami sa sobom jer se tek onda pojavljuju pitanja koja si tako često ne postavljamo. Pitanja poput: ‘’Tko sam ja? Je li ovo društvo uopće za mene? Je li ovo sve od života koji živim, mogu živjeti?’’

‘’Probajte ostati sami sa svojim mislima i vidjet ćete koliko vam je um nemiran’’

rekao je Steve Jobs što svakako potpisujem, ali je to i jedan poseban trenutak - trenutak kad se počnemo vraćati k sebi.

Samo budi

U trenucima kada smo sami sa sobom, u situacijama kad se najviše možemo osloniti na sebe i sami za sebe preuzimamo odgovornost, spoznajemo kako smo posebni, jaki i koje su naše kvalitete kojih možda do tada nismo ni bili svjesni. 

Najviše čemu me vrijeme sa samom sobom uči jest da samo budem - ono što jesam, kakva jesam i kakva želim biti. I to je nešto jako posebno te kao da te stavlja u neku drugu dimenziju. Teško je i opisati riječima.

Smatram da je najljepše biti sam sa sobom. I da vrijedi imati i izdvojiti to vrijeme. Ipak smo mi osoba s kojom provodimo najviše vremena u svojem životu - ikada! Pa zašto onda ne bismo upoznali tu osobu? 😉