Koliko su vam poznata imena poput Jacob Elordi, Matthew McConaughey, Christian Bale, Channing Tatum ili Rocky? Posljednji nije onaj Rocky Balboa već orangutan Rocky. Ako dosad niste znali, on je orangutan koji govori ljudski jezik. 😁
Da se vratimo na momke iz prvog dijela. 😄 Sigurna sam da su vam ova imena dobro poznata iz raznih filmova u kojima ih možemo gledati.
No, ono što je meni bilo zanimljivo jesu njihova tijela. Sad će reći: a što bi joj drugo bilo zanimljivo nego li to... ali ja sam ušla malo dublje i htjela istražiti što zapravo stoji iza tih ‘’savršenih tijela’’. Evo što je u pozadini ovih, naizgled ''savršenih'' tijela:
Jacob Elordi je jeo oko pola kg slanine za ulogu Elvisa te ističe kako je bio ‘’najveći’’ ikad u svojoj karijeri/životu.
Matthew McConaughey je izgubio 21 kg za svoju ulogu u filmu Dallas Buyers Club (2013).
Christian Bale je izgubio 28 kg za svoju ulogu u filmu The Machinist (2004).
Channing Tatum je istaknuo kako za tijelo koje ima u Magic Mike je potrebno puno odricanja i da takvo stanje nije održivo niti prirodno.
Mogli bismo reći da je jedino orangutan Rocky u cijeloj priči nekako priseban. No ovo je realnost. Realnost koja nam se servira u filmovima koje gledamo i koji plijene pažnju i prikazuju ‘’poželjan izgled’’.
No što je poželjno, a što nije i tko to uopće određuje?
Jeste li čuli za Adonisa?
Adonis je u grčkoj mitologiji bio mladić koji je bio vrlo lijep i u kojeg se zaljubila božica Afrodita. Adonisovo tijelo predstavljalo je standard muškosti.
Nakon što se rodio, bio je tako prekrasan da ga je Afrodita zatvorila u škrinju koju je ostavila Perzefoni na čuvanje. No, ona se također zaljubila u nj te ga je odbila vratiti. Zeus je riješio prepirku tako da je odlučio da Adonis provede četiri mjeseca s Afroditom, četiri s Perzefonom, a četiri sa samim sobom. Nekoliko je verzija istog mita, no Adonisa ubija divlji vepar kojeg je poslao Ares. Mit o Adonisu simbolizira umiranje i ponovno rađanje prirode.
Adonisov kompleks pojam je koji se koristi kako bi se opisala zabrinutost oko izgleda tijela ili dismorfije koja pogađa dječake i muškarce, a posebno je ovaj pojam naglašen u posljednjem desetljeću.
Brojna istraživanja pokazuju porast u nezadovoljstvu slikom tijela kod dječaka i muškaraca pri čemu žele biti veći, mišićaviji. Ističe se kako problem Adonisovog kompleksa je kombinacija bioloških i psiholoških utjecaja pri čemu najviše utjecaja ima i moderno društvo u kojem se dječacima serviraju nerealne poruke ‘’poželjnog izgleda i muškog ideala’’.
Budi hrabar, samostalan, poštovan….i trebaju ti veliki mišići.
Prolazak ispod radara
Istraživanja provedena u SAD-u pokazuju da 30% dječaka u adolescentnoj dobi pokušava dobiti na težini ili povećati masu, uključujući 40% dječaka za koje se objektivno smatra da imaju normalan raspon težine (Nagata i sur., 2020). Nadalje, gotovo 22% mladića izvijestilo je o ponašanju koje uključuje povećanje mišića, ‘’prehranu’’ za izgradnju mišića (17%), korištenje dodataka prehrani (7%) i korištenje androgenih-anaboličkih steroida (3%).
Često u medijima gledamo i svjedoci smo poremećajima prehrane kod djevojaka no najnovija istraživanja pokazuju jasne dokaze da je velik porast poremećenog ponašanja i poremećaja u prehrani prisutan i kod dječaka i muškaraca.
Pitamo se što nam promiče, a zapravo su odgovori u našem pristupu i samoj percepciji dječaka i muškaraca. Zbog (još uvijek) prevladavajuće stigme, dječaci i muškarci se srame potražiti pomoć ili jednostavno zataškavaju, ne prihvaćaju ili poriču simptome poremećenog hranjenja.
Problem koji istraživači pronalaze u samom dijagnosticiranju poremećaja prehrane kod dječaka jesu što ponašanja u vezi prehrane i izgleda tijela nisu ‘’tipična’’ kao što su to kod djevojaka. Kod dječaka i muškaraca je naglasak na dobivanju težine, težnjom za mišićavim izgledom ili korištenje steroida.
Vjerujem da ne možemo za sve kriviti medije - jer smo mi ti koji i jesmo u medijima, društvenim mrežama. Dakle, mi postavljamo ili na neki način promičemo standarde. Bili mi aktivni ili pasivni sudionici na društvenoj mreži - sudjelujemo.
Živimo pod pretpostavkom da društveni utjecaji ne utječu jednako na dječake i djevojčice. Smatramo kao da su dječaci ‘’otporniji’’ na ono što im se servira.
Zaboravljamo da u vrijeme adolescencije svi smo jednako pogođeni promjenama. Razdoblje je u kojem smo podložniji utjecajima izvana i, bez obzira na spol, jednako (ne)otporni na ono što nam je predstavljeno.
Uopće je glupo pomisliti da je jedan spol otporniji ili ‘’snažniji’’ od drugog i da se ‘’lakše’’ nosi s pritiskom društva. Servirajući to pred mlade samo nekako potvrđujemo ono da ‘’dečki ne plaču’’ i ‘’moraš biti jak i muško’’.
Pokazuju se i sljedeće statistike:
30% dječaka u adolescentnoj dobi koji usvajaju društvene ideale privlačnosti i odlučuju promijeniti svoj fizički izgled kako bi se prilagodili.
30% dječaka u adolescentnoj dobi bori se sa svojim samopoimanjem i povezivanjem svoje vrijednosti s izgledom. 30% dječaka u riziku za neuredno ponašanje u prehrani i vježbanju kako bi postigli "ideal".
Zdravlje ili izgled?
Ja ću odmah dati svoj glasan odgovor: ZDRAVLJE!
Nikakav idealan izgled, poželjno muško tijelo, komentar na račun ‘’kako ti je dobar six-pack’’ ne vrijedi toga da štetimo i uništavamo jedino tijelo koje imamo i koje nam je dano.
Krhkost tijela i što znači održavati ga funkcionalnim i zdravim shvatimo (najčešće) kada jedan dio u toj jednadžbi izgubimo, a sve zbog - čega? Da bismo društvu bili dobri? Ako to društvo prihvaća tebe, mene, na račun onoga kako izgledam i pripadam li u neki kalup ‘’poželjnog izgleda’’, je li to društvo u kojem uopće želim biti?
Sjeti se što sve tvoje tijelo može. Gdje te sve vodi. Ti si svoje tijelo. Jedino ti možeš čuti što njemu zaista treba. Kada mu treba trening, a kada odmor. Kada fina piletina, a kada neka ukusna čokoladna torta.
Uostalom, kakav je to izgled koji ganjamo? Je li to, kako želimo izgledati, uopće funkcionalno? Uklapa li se u naš životni stil?
Često ono što vidimo na društvenim mrežama je samo dobar kut, dobro osvjetljenje i dobar trenutak.
Promotri malo ljude koje susrećeš na ulici - kako hodaju, kako izgledaju?
Usporedi svoje slike na društvenim mrežama s onime kako ti provodiš većinu dana.
Mislim da nam je potrebno da se pokušamo više vratiti u stvarnost i podsjetiti se da su društvene mreže samo platforma gdje objavljujemo ono najbolje, ali ne i najrealnije.
Ti biraš što ti ‘'ganjaš’'...
...ali pritom bi trebalo imati na umu:
Što to znači za mene narednih 5 godina?
Je li održivo?
Mogu li zamislit sebe u ovakvom ‘’režimu’’, lifestyleu sljedećih 1, 5 godina?
Što mi nedostaje ako ostanem ovakav kakav sam sada?
Mogu li prihvatiti taj svoj nedostatak?
Što najmanje mogu učiniti da možda ipak promijenim, ali ne naštetim svojem fizičkom i mentalnom zdravlju?
Idealni oblik tijela nikad nije postojao. Idealni oblik tijela je ono što ti vjeruješ da jest.
Kako si možemo pomoći?
Ja bih prije svega rekla informiranjem. Provjeravanjem što gledam, čemu se izlažem, je li to izvedivo u stvarnosti.
Možemo si pomoći pričanjem jedni s drugima, dijeljenjem priča, slušanjem jednih drugih, traženjem pomoći od stručnjaka i onih koji su stručni za specifične probleme.
Moj način je i da si ograničim vrijeme na društvenim mrežama što možemo učiniti na svakom pametnom telefonu te postoje i razne aplikacije za isto. Da više probamo provoditi vremena u stvarnosti, sa stvarnim ljudima, a ne serviranim idealiziranim strancima.
Možemo raditi i na prihvaćanju - sebe, svojeg tijela. Pronalaziti hobije i aktivnosti koji nas vesele i opet nas dovode u kontakt s nama samima. Pri tome možemo potražiti i stručnu pomoć kako bismo lakše prolazili kroz procese prihvaćanja.
Sve u svemu, ja se volim podsjetiti da ćemo svi jednog dana postati stari i smežurani pa htjeli-ne htjeli naše tijelo, izgled neće biti isti s 60 kao što je bilo s 20. Svakom godinom se naše tijelo mijenja i naš je zadatak učiniti ga što duže funkcionalnim, hraniti ga onime što mu je potrebno i jednostavno biti prijatelj s njime.
Mi smo oni s kojima provodimo najviše vremena i osoba smo koju najbolje poznajemo, pa zašto onda sebe, kao cjelovito biće, ne bismo mazili, njegovali i trudili se da što dulje ostanemo funkcionalni, zdravi, ispunjeni, prihvaćeni - takvi kakvi jesmo?
Korišteni izvori:
https://www.eatingdisorderhope.com/blog/teenage-boys-body-image-health-over-appearance
https://www.buzzfeed.com/ajanibazile/male-movie-stars-disordered-eating
Add comment
Comments