Nisam bila sigurna želim li podijeliti ovu priču ili ne, no, kako dani prolaze uviđam koliko lekcija ubirem svaki dan iz ove situacije, pa onda smatram vrijednim da isto podijelim i s vama.
Pred tjedan dana, skliznula sam na stijeni prilikom penjanja smjera i pritom uganula gležanj.
Ozljeda nije strašna i jedna je od čestih u penjačkim krugovima.
Naravno, uz sve životne izazove i prilike koje mi se trenutno događaju - ovo svakako nisam planirala!
Prva pomisao kada sam shvatila ‘’ozbiljnost’’ moje ozljede je bila: ‘’Možda je ovo prilika za odmor.’’
Na nogu nisam mogla stati i bilo mi je jasno da sljedećih par dana, a možda i tjedana sam ograničena na vlastiti krevet, sobu, stolac i nekoliko prostorija u stanu.
Bilo mi je zanimljivo promatrati sebe u prvih nekoliko dana.
Pokušala sam shvatiti zašto se baš to sada desilo kada mi je očito ‘’krenulo’’.
Pitala sam se što mi život želi poručiti.
Onda sam se zatekla u tome da tražim razloge zašto i rekla si: ‘’Ajde pusti. Sad je tako kako je. Već ćeš shvatiti zašto. Izvuci sad najbolje što možeš iz ove situacije.’’
Osobi koja je u danu imala 10 000+ koraka i koja je stan koristila samo za spavanje, ovakva promjena situacije, jasno vam je, nije bila najpoželjnija.
Ovu situaciju nisam planirala i ni u ludilu zamišljala da bi mi se mogla desiti.
A kad se desila - odlučila sam je prihvatiti.
I dok ovako, napisano izgleda toliko jednostavno, sada sam svjesna da ona Lana prije godinu dana ne bi imala takvu reakciju.
Ona bi se pitala ‘’Zašto baš meni? Zašto baš sad?’’ i to bi je okupiralo većinu vremena bez da gleda širu sliku.
Što je ova Lana danas učinila?
Shvatila je da je sad dobila priliku da dovrši sve stvari koje možda nije bilo moguće toliko fokusirano obaviti u jednom njenom tipičnom danu.
Iskorištava ovo vrijeme da dovrši sve što se dovršiti može kako bi u budućnosti otvorila prilike za neke nove stvari i projekte.
Shvaća da je nitko neće i ne može natjerati da nešto napravi i da se motivacija neće pojaviti.
Ova situacija uči me mojoj pouzdanosti, da se oslonim na sebe i iskoristim ovo vrijeme, ovu količinu vremena koju toliko ljudi nema, a žele, za vlastitu promjenu (i primjenu naučenog ;)).
Ova neplanirana situacija zapravo mi je dala podsjetnik - podsjetnik da se život uistinu može promijeniti u sekundi. I da sva ona moja kontrola pada u vodu samo jednom promjenom situacije.
Ono što ne pada u vodu i ne gubi se neplaniranim situacijama jest moj pristup istima.
Ja sam mogla sažalijevati samu sebe, zalegnuti u krevet, bingeati na serijama i čekati ‘’bolje dane’’.
I sve su to validni odabiri. Ali ne i moji. Ja sam dobila priliku.
Sada, nekoliko dana nakon što sam ‘’pustila’’ da ‘’zašto’’ se pojavi samo, shvaćam da ovo jest moja prilika gdje me život testira.
Prilika gdje samoj sebi mogu dati odgovor na pitanje ‘’Koliko si uistinu spremna ići prema svojim ciljevima i onome što želiš čak i kad stvari ne idu po planu?’’
I s obzirom da želimo biti realni, naravno da mi dođu trenutci u danu kada pomislim: ‘’Dokle više?’’.
Kada gledam sunce kroz prozor, a znam da trenutno ne mogu izaći van otrčati ili prošetati.
Ali baš zbog tih pitanja i ove situacije - učim puno više cijeniti baš te trenutke.
Jedan neplanirani trenutak može ''izbrisati'' sve one planirane i u kojima često površno uživamo ne shvaćajući vrijednost istih.
Dobro je da nas život podsjeti o našoj ‘’kontroli’’. I zato ja ne vidim ovo kao nesreću, već kao blagoslov i priliku.
Svaki trenutak mi je sad još više važan i još više mi je važnije da ga uistinu proživim.
Planiran ili neplaniran - svejedno je. Tu je da ga (pro)živim.
Add comment
Comments