Koju stvar/osobu/aktivnost da ti sada oduzmu, bi shvatio/la koliko ti je zapravo bitno/bitna?
Što kad bi ta osoba, stvar, aktivnost, hobi nestala, ne bi je više imao/la priliku koristiti, vidjeti, baviti se njome?
Sada kada si se prisjetio/la što je to zbog čega tvoj svaki dan ili tjedan ima malo više smisla, koliko uistinu cijeniš što se istim možeš baviti, koristiti, voljeti?
Koliko si zahvalan na prilici da si baš ti taj sretnik/ca?
Osvrćeš li se uopće na te trenutke?
Ponekad sami sebe možemo zaslijepiti od želje da imamo još više, još ispunjenije.
I nema ništa loše u tome.
No, često zaboravimo koliko zapravo imamo.
Kad naučimo biti zahvalni na svemu ovome što sada imamo, onda ćemo se moći i kretati i biti ispunjeni s nivoom više.
Ne želimo biti slučajni prolaznici ovog života, već aktivni sudionici.
Isto ćemo postati onda kada naučimo koliko toga nam je dostupno, koliko toga imamo priliku za isprobati, vidjeti, ostvariti, i koliko je malo-puno.
Zahvali danas za ono što imaš, cijeni isto, a onda s tim osjećajem idi i kreći se prema željama svojeg srca. ;)
Add comment
Comments