Kako se vraćam k sebi, ‘’dižem’’, onda kada mi se ne da, kada bih najradije odustala od svega?

Život nije linearna krivulja i ne ide sve kao po špagi.

Sezone rasta, u kojima se odlučuješ na tebi bitne korake, nisu nimalo lagane.

Rezultati izgledaju fenomenalno, osjećaj je fenomenalan, ali oni počeci, kada ti te korake poduzimaš, naporno je.

I pritom se možeš osjećati i iscrpljeno i pitaš se ima li smisla uopće da poduzimaš tako nešto. 

Tražiš te neke znakove da nastaviš, a život ti možda pruža baš one suprotne. Da te testira. Da te pita koliko jako ti to uistinu želiš.

I pritom je važno znati za koje sidro se možeš pridržati, koji pojas za spašavanje koristiti kako bi ipak ostao/la na površini. 

Ja imam nekoliko glavnih resursa kojima punim svoje kapacitete onda kada mi je i najteže i najstresnije i kada bih najradije odustala od svega i pustila neka sve ide u klinac. 🙂

Priroda

Ono što prioritiziram kada se počinju nakupljati svi osjećaji, kada je gust tjedan, naporan, jest  vikend  u prirodi.

Umjesto da ‘’zapnem’’, da si kažem da stisnem još malo, da požurim malo više, ja odlučujem usporiti. Isključiti se.

Turn off.

I ne mogu vam opisati koliko sam nakon toga spremna za suočavanje s bilo kakvim izazovom.

Koliko sam ponosna na sebe jer sam odlučila izabrati sebe, a ne trčanje za ciljevima.

Koliko sam odlučila usporiti onda kad bi netko ubrzavao i forsirao. 

Priroda stvarno ima brojna ljekovita svojstva i ja bih je stavila kao primarnu metodu moje vlastite psihoterapije.

Jer ona mene liječi.

Poziva me da se saberem, priberem i da se upitam što je stvarno važno. Da budem u trenutku i usporim. Upijem svaki trenutak.

Psihoterapija

Sljedeći resurs koji koristim je  psihoterapija.

Iako ima faza kada ne idem po mjesec dana ili idem svakih 2 tjedna, svaki put naučim nešto o sebi. Makar i neke ''banalne'' stvari.

Otkrijem neke svoje izjave, riječi, putokaze koje do sada nisam primjećivala. I izlazim osnažena.

Ponekad sebično odem samo po to. Da mi se vrati moja moć i vjera da ja to zaista i mogu.

Knjige i podcasti

Treći resurs za kojim potežem jesu podcasti i knjige.

Znanje i iskustvo, priče drugi ljudi.

Ljudi koji su na mjestu na kojem bih ja željela biti.

Ono što sam nekad radila jest da sam silno preslušavala podcaste i čitala knjige, a ništa naročito se nije mijenjalo.

Kao dobar savjet koji sam čula u jednom podcastu jest da nakon svakog staneš, usporiš i zapitaš se: ‘’Kako ovo što sam sada čula mogu odmah, danas iskoristiti, isprobati u svojem životu?’’. 

Ponekad podcaste odslušam samo zato jer mi je potrebna ta energija osobe s druge strane, energija da je moguće, da je moguće ostvariti ‘’nemoguće’’ i da neka nastavim.

Uz ova tri glavna resursa kojima se primarno okrećem u svim fazama, koliko god bile izazovne, uz njih naravno jesu i obitelj, bliski prijatelji, mentori, briga o sebi (prehrana, njega tijela) koji samo doprinose i naglašavaju koliko je bitno da sam ja dobro da bih mogla nastaviti sa svojim putem. 

Resursi koji su nam dostupni, kao što možeš vidjeti, uopće nisu revolucionarni i to je ono što može iskoristiti svatko od nas. Naravno, količine i načini su individualni. ;)

Na tebi je da pronađeš svoj način, svoje resurse. 

I ne zaboravi - da bi oko tebe bilo dobro, ti moraš biti dobro. ;)