#60

‘’Ne želim da ništa što danas kažem, pomislim, učinim, za mjesec, godinu ili dvije dana požalim što je isto učinjeno, rečeno. Želim da to bude onaj ja koji je čvrsto stajao iza toga.’’

Ovo su riječi mojeg prijatelja kada smo se dotakli teme življenja. Kako danas ljudi, mladi često samo ganjaju neke stvari koje ne daju nikakvo ispunjenje. Kako mislimo da će nas materijalne stvari usrećiti i nakon što kupimo xy da će se život složiti.

Pretprošlo ljeto odradila sam sezonu gdje sam ja shvatila da novac i kada ga imaš mnogo i dovoljno, a bez da si radio nešto u čemu uživaš, družiš se, nema smisla. Moji dani su izgledali tako da bih iscrpljena dolazila iz smjene u smjenu, a slobodni dani služili su za prespavati cijeli dan ili bar izaći u šetnju samo da se maknem od monotonije koja mi nastala.

Tada sam zapostavila sve svoje hobije - teretana, planine, šetnje, čitanje knjige. I toliko se vidjelo na meni, a i ja sam osjetila. Unatoč zavidnom broju na računu, ja sam se raspadala. 

I znam da je to ljeto ‘’trebalo’’ biti tako. U konačnici sam odabrala da ću raditi sezonu jer sam htjela još jedno iskustvo i dodatnu zaradu za više ciljeve. 

Sada ne gledam na to kao ‘’potrošeno’’ ljeto. Divne stvari su mi se i tada dogodile i divne ljude sam upoznala. Ono što sam ja izvukla za sebe jest što više NE želim, kako ŽELIM da za mene izgleda moj posao svakodnevnica, što je meni bitno i čime ne želim ŽALITI. 

Shvatila sam vrijednost novca koja je toliko subjektivna i ukoliko ga ne trošimo i raspolažemo njime iz sebe, ne uživamo u njemu kao plodu našeg rada - onda nešto krivo radimo. 

Tada sam si obećala da nešto mora drukčije i evo me danas tu.

Kada ganjam, tražim svoje drukčije. Ali ovaj put odlučujem se prepuštati i govoriti ‘’Ne znam, ali idem.’’

Biti u neizvjesnosti i naučiti da me vodi.