#31: Što ima takvog u tim planinama, na toj stijeni?

Dobila sam pitanje: ''Što ima takvog u tim planinama, na toj stijeni?''

Odgovorila sam: ''Tamo je jedino sada bitno.'' 

Pokušala sam odvajati osobni razvoj i rad na sebi od hobija kojim se bavim (planinarenjem i penjanjem) no svaki put kad odem po neki fizički izazov vratim se s lekcijama i spoznajama o samoj sebi. Pa sam odlučila ne razdvajati te dvije stvari i shvatila da ih je nemoguće razdvojiti.

Da bih se ja odlučila otići nekamo, potrebno mi je povjerenje i hrabrost. Da bih popela smjer, potrebna mi je odluka, hrabrost, upornost. Da bih se popela na planinu i sigurno spustila s nje, potrebna mi je vjera u sebe i moje sposobnosti, znati sebe pogurati malo iznad onoga što je do sada bilo ugodno, testirati sebe. 

I onda kad me pitaju da gdje još uklopim i te aktivnosti u svoj prosječan studentski dan, znam ih začuđeno pogledati ili im se nasmijati.

Jer to nije još nešto što ja uklapam u svoj raspored. To je esencijalno i što prvo ulazi u moj raspored. Kao hrana i voda. Osnovna potreba.

To je ono što čisti moju glavu od svega što se nakupilo taj tjedan i vraća mi životnu energiju, puni me.

Fizički izazov me vodi u prostranstva gdje nemoguće postaje moguće i neke nove dimenzija otkrića o samoj sebi.

I to nije samo još jedna aktivnost. To su aktivnosti koje me uče životu.

Što god mi radili, jednostavno je nemoguće da se promatramo kao odvojene komponentne.

Svaka naša akcija, ono čime se bavimo, koje uloge nosimo i preuzimamo sve to čina nas. U svakoj toj aktivnosti, situaciji, postoje lekcije, ukoliko ih uistinu želimo vidjeti. 

I da - ima nešto u tim planinama, toj stijeni. Ima osjećaj. Ima spoznavanje vlastite snage i moći. Ima spoznaja koliko smo mali u ovom ogromnom svijetu. I koliko smo posebni jer nam priroda dopušta da je istražimo. Koliko smo posebni jer baš danas može penjati tu stijenu i istraživati tu planinu. :)