Koliko je ostalo neobjavljenih tekstova, neposlanih poruka, skicama mailova za prijedlog suradnje, zbog jednog razloga koji si nazvao/la strah?
Jesi li ikad pomislio/la o drugoj strani medalje?
O onoj gdje postoji mogućnost sretnog završetka?
O onoj gdje se vrata otvaraju?
O onoj gdje ćeš tim tekstom, tom porukom nekome pokazati da postojiš?
Doprinijeti svojim glasom? Pokazati da postoji netko još s istim razmišljanjem, sa neobičnim idejama, osoba s entuzijazmom za stvaranje nečeg većeg?
Je li tada vrijedno da ostane neobjavljeno, sačuvano u skicama? Jer za koga se čuva? Za bolje dane, trenutke, vremena? Za idealne okolnosti? Postoje li? Kakve su to okolnosti koje očekuješ? I kada ti je sve život pokazao da one zapravo i ne postoje? Ti ih stvaraš. Ja ih stvaram. Svatko od nas stvara svoje idealne okolnosti. Koje su sve samo ne idealne. Ali su one koje pokreću. Koje guraju. Koje daju nadu i elan.
Nije na meni da ti pišem što da napraviš. I ti i ja znamo što trebaš napraviti. Ne želim niti da ovaj tekst bude još jedan tekst u nizu koji ćeš pročitati i onda proći dalje.
Zaustavi se. Ovo je tvoj poziv.
Tvoj poziv da pošalješ taj mail, tu poruku, objaviš taj tekst, pitaš za pomoć, potražiš pomoć, preokreneš svoj život. Što god.
Jer ti već znaš što trebaš učiniti. I ti to zaista i možeš. Postani svoj vlastiti jednorog - vlastiti primjer mogućeg.
Add comment
Comments