Sve nekako odgađamo za onaj dan poslije. Kad ćemo biti bolje volje. Ujutro kad ćemo se probuditi pa biti svježiji. Sutra, kad nije ponedjeljak.
Slušamo popularne fraze poput ''Carpe diem'', ''Uživaj/Živi u trenutku'' i često mislimo da većina nas to i radi. No, je li tako?
Istraživanja pokazuju da oko 20 % odraslih osoba odgađa, prokrastinira zadatke, obaveze, događaje, poruke za sutra.
Konstantno se tješimo da će sutra biti bolje vrijeme, čekamo budućnost kada će biti povoljnije okolnosti. Kad se zaposlimo, odemo u mirovinu, kad položim ovaj ispit, kad se riješim ovih obaveza, itd. Iz svojeg osobnog primjera mogu reći da ''kad nešto učinim, tada ću se baviti ovime'' se pretvori da se bavim sasvim nečim drugačijim.
I ja sam se ulovila u situacijama kad si kažem - ma bit će bolje sutra, preguraj danas.
Da, MOŽDA bude bolje. Ali to, nažalost, ne možemo znati.
Užasni sam control freak i stvarno bih voljela da unaprijed znam kako će se neke stvari odvijati. Jer me neizvjesnost nervira. Ponekad je stvarno dosadna, al’ ono brate stvarno.
Ali onda, kad se priberem, vratim se s jednim pitanjem u danas, a to je:
Tko mi garantira da će biti sutra?
Uzmem si koliko mi god minuta/sati treba. A onda odlučim što je to što mogu učiniti DANAS, a da ne ostavljam za sutra. Što je to što mogu učiniti baš danas? Jer realno - ono što mogu učiniti sutra, zašto ne bih mogla i danas?
I sve manje vidim da odgađam za sutra i napravim to danas. Što god bilo. Bila to obična zadaća, seminarski rad, odgovaranje na poruku, bilo što.
Jer nemam garanciju za sutra.
A kad nemam garanciju, iskorištavam ono što trenutno imam - najbolje što mogu. 🙂
Add comment
Comments