Izgubiti se u šumi ili izgubiti barem privremeno određeni orijentir može biti naporno.
U potrazi za smjerokazima ulažemo nešto više energije i ono nas umara.
I ponekad najviše što možemo učiniti jest vjerovati sebi. Vjerovati svojim sposobnostima i mogućnostima.
A odakle nam takva vjera u sebe i svoje mogućnosti?
Izgradnjom istih.
Kapaciteti za vjeru u sebe i one vještine koje već posjedujemo te da nam one uistinu mogu i koristiti, gradi se.
Nažalost, ne dolazi nam preko noći ili smo rođeni sa ultra dobrom vjerom u sebe.
Ako se malo promatramo, možemo vidjeti kako u jednom području možemo imati potpuno povjerenje u sebe, a u nekom drugome, ta vjera i samopouzdanje kao da nikad nije postojalo.
I baš takve polarnosti i fluktuacije nam svjedoče kako upoznavanje sebe je proces koji nikad ne staje.
Koji je uvijek sveprisutan i proteže se kroz cijeli život.
I zato nikada nije kasno.
Nikada nije kasno odlučiti tražiti smjerokaze, ali i upoznati osobu koja ih traži.
Osoba, ti, jedno si od najzanimljivijih bića koja možeš odabrati upoznati na svome putu.
Probaj. Gradi. Vjeruj.
Jedva čekam čuti što si zanimljivo i novo saznao/la o sebi. 🙂
Add comment
Comments