Vjerujem da si kao i ja puno stvari u životu započinjao/la. Koliko od tih stvari si nastavio/la raditi? Malo, jelda?

Kad provrtiš film, zašto je tome tako? 

Vjerujem da si imao/la dosta prostora pri čemu si počeo/la odgađati za sutra. Nije ti bilo toliko žao uloženih novaca jer nisi uložio nešto previše za svoje standarde. Imao/la si plan B. Tješio/la si se da nije za tebe iako si tek počeo/la. 

Koji god tvoj razlog bio, nije probudio ono tvoje ZAŠTO da se ipak nastaviš pojavljivati iako uopće ne kužiš kako bi to bilo moguće za tebe. Kako bi ti to mogao/la. Jesi li uopće talentiran/na za takvo nešto i slično.

Tvoji izgovori nadglasali su tvoje ZAŠTO. Tvoji planovi B, C, D, E, potisnuli su tvoje zašto.

Ja sam u posljednjih godinu dana ostvarila i doživjela mnogo. I onda samo promislila zašto je tome tako. Koje je bilo moje zašto iza svega toga, moje vještine i znanja koje sam koristila? 

Na temelju razmišljanja i kratke analize, stigla sam do nekoliko principa koje sam usvojila i kojima se vodim prilikom kretanja prema svojim ciljevima, ostvarivanju projekata, ali u malim, svakodnevnim akcijama. 

Pet principa zbog kojih se krećem i pojavljujem

           1) Obveži se

Prvo je da se prijavim/obvežem za nešto što je iznad mojih financijskih, fizičkih, mentalnih mogućnosti.

Stisnem ‘’pošalji’’, ‘’uplati’’ i slično. Dopustim si da budem u toj neugodi i pomislim ‘’Što sam ja to ipak napravila?’’

         2) Bez plana B

Sljedeće je da ne radim plan B.

Ovo mi je zapravo bio najteži dio i uvijek je.

Bez backup plana.

Voljela bih napomenuti da za mene ovo funkcionira dok ne mora značiti da će tako biti i za nekog drugog.

Zašto bez plana B? Jer sa planom B, moje zašto nije dovoljno snažno.

Uvijek znam da se mogu vratiti ‘’negdje’’.

Zato ne kreiram plan ‘’Što ako ne uspije?’’ nego ‘’Što sve mogu učiniti da se pomaknem? Da uspije?’’.

I kako idem kroz to putovanje, podsjećam se da sigurno nisam isprobala sve opcije, da sigurno postoji još neki način koji tek trebam otkriti.

I tu onda ni ne pomišljam o odustajanju ili sigurnom mjestu koje me čeka. Jer ga nemam.

Podsjećam se da je jedino što imam ići prema naprijed i pronalaziti načine. 

          3) Potraži ljude

Treće je da tražim ljude koji će me inspirirati, kojima se javim s onime što me muči i koji me neće pitati ‘’Što ti je plan B?’’ već ‘’Jesi li probao/la to i to? Što si do sada radio/la? Imam ja osobu koja bi ti mogla pomoći…’’

Ponekad su to ljudi koji ni ne znaju da mi pomažu, čije programe nisam nikad kupila, ali sam usvajala njihove rečenice, mentalni sklop samo na temelju besplatnog sadržaja koji su objavljivali.

Jer, sjećaš se, nemam plan B i iskorištavam sve kako znam i mogu. Učim.

         4) Idi do kraja

Četvrta stvar je da guram do kraja.

Bio to program, tečaj, nešto treće čemu sam odlučila posvetiti svoje vrijeme i uložila i vrijeme i novac, volim se podsjetiti da sam sama to odabrala.

I tu si ne dopuštam onda žaljenje, sažaljenje.

Ja sam to odabrala.

I uvijek mogu odustati od istog.

No, ja znam da sam uložila sve što sam tad mogla dati i onda ne odustajem sve dok ne dođem i do kraja.

Pa makar se pokazalo da je bila sasvim kriva odluka.

No ne vjerujem u krive odluke jer i iz tog ‘’neuspjeha’’ izvlačim lekcije, ja znam što dalje NE želim, kako idem i što mi je ipak važnije. Zapravo, dobivam puno više nego što sam uložila. 

          5) Briga o sebi

Peta stvar je da u cijelom tome procesu vodim brigu o sebi.

Vodim brigu da sam ja uistinu zdrava, vitalna da bih uopće mogla poduzimati neke takve akcije.

Redovno spavam 7-8 h, trudim se imati nutritivno bogate obroke, tjelovježba je apsolutno krucijalan dio i zapravo se kod mene podrazumijeva i ne trebam se podsjećati na istu.

Mislim i na svoje društvene odnose koji su isto tako važan dio nas i naših uspjeha.

Redovno pišem dnevnik, imam male jutarnje rituale poput ''banalnog'' ispijanja kave i jednostavno bivanja u miru tih pola sata.

Bez distrakcija, u tišini, ja, kava i novi dan.

Imam osobe kojima se mogu požaliti, pričati kako mi je loš dan, a opet me neće sažaljevati već me podsjećati zašto ja sve to ipak mogu proći.

Tu je onda i stručnjak, psiholog, psihoterapeut, koji kao objektivna osoba podsjeća me na moje sposobnosti.

Iako sam brigu o sebi stavila na peto mjesto, ona je baza i proteže se kroz sve stadije. 

Na temelju ovih principa, ja se trenutno pripremam istrčati svoj prvi polumaraton, upisala sam nakon Opće planinarske škole, Ljetnu alpinističku školu da bih sada ponovno upisala i Višu planinarsku školu što mi pokazuje kako sve ima svoje razloge zašto, ali i taj vremenski tijek.

Na temelju ovih stvari ja sam se ‘’izvukla’’ sa 48 kg ponovno na zdravu težinu jer sam odlučila da nije funkcionalno isto i da nešto treba mijenjati. Osjećaj u meni je bio ogavan iako je težina, izgled bio ‘’po standardima’’.

Na temelju tih principa ja sam upisala svoj prvi mentorski program koji je bio daleko iznad mojih financijskih mogućnosti, posudila novac i upijam svaku riječ koja se događa u grupi.

Jer mi je dovoljno važno, jer vidim dovoljnu svrhu u istome i jer nemam plana B. Ne mislim se vraćati nazad već tražim svoj put ka naprijed.

Još puno stvari bih mogla napisati koje su se dogodile na temelju ovih principa koje koristim prilikom donošenja svojih odluka, ostvarivanja ciljeva, ali i generalno u svakom svojem danu i za najbanalnije akcije. 

A sad si ti na redu. :)

Prođi kroz ono što si namjeravao/la napraviti ove godine i upitaj se što radiš po tome pitanju. Radiš li? Razmišljaš li o tome cilju, toj stvari, situaciji, događaju, kao nešto što je daleko, što odgađaš ili si stvarno spreman dati se u to jer se podrazumijeva da drugo ne želiš?

Raspiši, porazgovaraj sa sobom, terapeutom, osobom od povjerenja i kreni.

Slobodno posudi i moje principe te mi piši koji ti najviše koristi. :)

Ukoliko ti treba podrška na tome putu, budi slobodan/na javiti mi se.