Sigurna sam da imaš tu jednu situaciju koja ti padne na pamet kada razmisliš kako NE želiš da tvoj život izgleda.
Što više ne želiš ponoviti ili ne želiš da se ponovi.
Što si samoj sebi obećao/la da jednostavno više neće tako.
I ponekad si se i spotaknuo/la u ta svoja obećanja, ali znaš taj osjećaj ‘’više tako ne može’’.
Meni se to dogodilo kada sam odlučila raditi dodatan posao (uz fakultet) koji nema veze s mojim područjem interesa i ponovno, nakon istog, obećala sebi da više neće biti ovako i da više ne mogu ovako.
Igrati po tuđim pravilima.
Pojavljivati se za drugog kad god me zatreba.
Biti dostupna uvijek. Biti jedna od onih poštenih (koji su u manjini).
I što sam bila svjesnija sebe unazad svih ovih mjeseci i godina, tako sve više sam postajala izbrljivija ukoliko sam i birala taj posao kao posao dodatne zarade.
Postavila sam granice. Ostala poštena i pouzdana no nisam dala da se isto iskorištava.
Odlučila sam dozirati. I sama biti oprezna, ali i pokazati koliko vrijedim i koliko znam da vrijedim.
I najbitnije od svega - vodila sam se osjećajem.
Ako je na tome početnom razgovoru ostala neka gorčina ili čudan osjećaj u trbuhu, javila sam da ipak odustajem od prijave.
Na zadnjem takvom radnom mjestu pokazala sam si koliko mogu biti dosljedna, dostupna i pouzdana drugome.
I s obzirom da je to za mene bio veoma emotivan period, upitala sam samu sebe: ‘’Možeš li se isto tako pojaviti i za sebe? Možeš li isto tako biti pouzdana samoj sebi? I zašto nisi? Zašto se teže pojaviti za sebe?’’
I po prvi puta možda sam stala s tim pitanjima i promatrala - sebe, odgovore.
A prave izlike ili odgovora nisam dobila - zašto mi je lakše pojaviti se za drugog nego li za samu sebe.
I donijela sam odluku - odlučila sam pokušati.
Rezultat, posljedice, kako god nazvali činjenice da ako mogu biti pouzdana za drugog, zašto onda ne bih i za samu sebe jesu:
odlučila sam svaki dan pisati baš ove objave koje trenutno čitate, odlučila sam napraviti live na Instagramu, odlučila sam još više zaroniti u sebe i pogledati uvjerenja, navike koje mi ne koriste i odlučiti ih mijenjati, svaki dan na Instagramu podijeliti jednu lekciju, ideju, koja mi se pojavi, što manje analizirati i napraviti što prije neki korak prema akciji.
Odlučila sam pokušati kladiti se na sebe.
I odlučila sam da nema veze koliko će mi trebati da dođem do određene ideje, spoznaje ili nešto drugo namijenjeno meni.
Odlučila sam vidjeti što mogu kad sam ja samoj sebi pouzdana kao što sam i bila svima do sada.
I odlučila sam ne požurivati se. Odlučila sam vjerovati.
I moje pojavljivanje za sebe daleko je od savršenog - možeš vidjeti samo primjer objava.
Idem od najjednostavnijeg mogućeg. Građenje dosljednosti, konzistentnosti i otvorenom traženju odgovora.
Jer sam rekla da je dosta. I odlučila sam isprobati nešto drugačije. Vidjeti postoji li nešto više, drugačije i za mene.
Možeš li se, kao što se pojavljuješ za drugog, pojaviti i za sebe? Možeš li isto tako biti pouzdana samoj sebi? I zašto nisi? Zašto ti se teže pojaviti za sebe? Što te koči?
Add comment
Comments