#42: Ne znam kako, ali idem

Ove godine namjera mi je izazvati se u svakoj domeni života još više. 

Jedan od ciljeva je istrčati polumaraton. 

I odlučila sam realizirati isto već prethodne godine kada sam u travnju 2024. prijavila za polumaraton u 2025.

I vjerujem da moj rezultat za 3 mjeseca (kada ću istrčati svoj prvi polumaraton koji sam prijavila u 12. mjesecu 2024.) bit će rezultat što sam ja radila od odluke u travnju 2024. kada sam prijavila polumaraton (koji će mi biti drugi, a namjeravala sam da bude prvi). 

I sada sam imala pauzu od trčanja skoro mjesec dana no nije me strah utjecaja na moj rezultat. Ja znam da ću se ja posvetiti tome sljedećih tri mjeseca da bih izvukla najbolje od sebe. 

Ja znam da svi oni treninzi prije, sve aktivnosti do sada kojima sam se bavila će doprinijeti da se dovedem u formu koja će mi biti dovoljno dobra da istrčim svoj prvi polumaraton.

I tu opet ja sebi stvaram dokaze da sve počinje od te jedne odluke i za koju onda kažemo: ‘’ne znam kako, ali ja idem po to.’’ Ovo je bila moja mantra od sredine 2024. i odlučila sam je uzeti sa sobom u 2025. Jer ja za većinu stvari ne znam kako ću, nemam pojma i straši me što ne znam, ali znam da idem po ono što namjeravam postići. 

U prošlom razdoblju pokazala sam si da takvim stavom ‘’Idem, ali ne znam i nemam pojma kako, ali idem.’’, ja pronalazim način. I to su načini koje ne planiramo niti ne očekujemo. Imamo taj cilj i mi ćemo do njega doći što god to zahtjevalo od nas. I pritom se putem jako dobro zabavimo, naučimo pregršt lekcija i ostvarenje našeg cilja bude samo jedna trešnjica na kraju. 

Nemoguće bude sve dok mi ne odlučimo da postaje moguće za nas. Što god to značilo. Što god zahtijevalo. Koliko god vremena trebali uložiti. 

‘’Ne znam kako, ali idem.’’ Posudi ovo i kreni. 🙂